U sredu 5. marta u 20 časova u Gradskom pozorištu Čačak, na publici sada već dobro poznatoj adresi Sinđelićeva 24, biće izvedena premijera predstave „Strah i nada” u režiji Tare Manić prema dramskom tekstu „Strah i nada u Istočnoj Nemačkoj” nemačkog pisca Franca Ksavera Kreca, u prevodu Bojane Denić i Renate Ulmanski.
Čačansko pozorište već godinama edukuje svoje zaposlene, ali i publiku hrabrim repertoarom birajući veoma pažljivo teme, ali i saradnike. Zato i ne čudi da je prilika ponuđena rediteljki Tari Manić, čije su ranije predstave takođe pomerale granice u rasvetljavanju bolnih tema društva i osvajale nagrade na najprestižnijim pozorišnim festivalima u regionu. Pomenimo samo prošlogodišnju režiju predstave „Kako sam naučila da vozim”, koja je proglašena jednom od najboljih predstava u zemlji u 2024. godini. Zanimljivo je da je Tara Manić prva rediteljka koja režira u Gradskom pozorištu Čačak, od osnivanja tog teatra.
U predstavi koji čini dvanaest scena i kratkih priča, uloge su poverene Neveni Kočović, Ivani Terzić, Aleksandru Đinđiću,Bratislavu Jankoviću i Filipu Milićeviću. Tara i ovaj put sarađuje sa dosadašnjim autorskim timom, te je dramaturgija poverena Vuku Boškoviću, scenografija i izrada maski Blagovesti Vasilevoj, kostim Seleni Orb, kompozitor je Vladimir Pejković, fotografkinja i autorka plakata Marijana Janković, a scenski govor oblikovala je Marija Knežević.
Bez obzira na vreme i mesto nastanka, ovaj Krecov komad pokazuje aktuelnost danas više nego ikada, jer se bavi temama danas tako izražene socijalne nepravde i opresije koju nad najslabijima vrše moćnici. Krecovi dramski likovi su takozvaniobični, jednostavnih ljudi, koji žive „male živote”, a sada poraženi okrutnošću savremenog kapitalizma u tišini spremajuotpor sistemu, kojem niko ne može da sagleda krajnji ishod.
O tome šta je privuklo ovom komadu i kakav je bio proces rada rediteljka Tara Manić komentariše: „Kroz rad na ovoj predstavi, bavila sam se osetljivim pitanjima – koji su naši strahovi, kao i šta su njihove posledice? Dublje istražujući bliskost, zajednički prostor i isprepletanost publike i glumaca, ova predstava poziva na pažljivo slušanje, jer je dramski tekst kojim je predstava inspirisana, između ostalog, sastavljen od monologa likova koji pucaju pod pritiskom i iz njih naviru bujice reči. Krec je sliku novog sveta pružio kroz: radnike_ce proglašene tehnološkim viškom, pacijentkinje na onkologiji, urednike na javnom servisu, demonstrante, otpuštenog radnika koji mašta o novoj atomskoj bombi, koji svi nezaustavljivo govore. Ti likovi nalaze se među gledaocima – tako da publika ima priliku da vidi sve njihove patnje i strahove izbliza. Naša predstava se bavi simulacijom normalnog života, jer je život u strahu – ipak samo simulacija života. Tu je i nada iz naslova, kao najljudskije od svih osećanja koja postoje u čoveku, čak i kada nas stvarnost svakodnevno demantuje i navodi nas da sumnjamo u nju. Stvarnost smo mi učinili ovakvom kakva je i zato – možda nam je potreban novi svet. Njega zamišljamo kroz ovu predstavu”.
O aktuelnosti ovog dramskog komada dramaturg Vuk Bošković kaže: „Detaljnim i pažljivim radom, u bliskoj saradnji sa rediteljkom, originalni Krecov tekst je prerađen, rekonstruisan i ponovo postavljen tako da je izmešten iz lokalnog nemačkog konteksta u trenutku kada je pisan – još pre pada berlinskog zida, ali tako da su dodatno naznačene i fokusirane teme i motivi koji se tiču svake odrasle osobe koja je upoznala rad i nezaposlenost. Kroz fokusiranje i „oštrenje” radnje, „Strah i nada” pokušava da prodre u (i pročisti od) fundamentalan odnos između osobe i rada i svih posledica koje ta interakcija ostavlja na živote ljudi.” i mizerijom nezaposlenosti? Kako se nosi sa postojanjem sada kada je smisao oduzet otkazom?”
Direktor Gradskog pozorišta u Čačku, Bratislav Janković, ali i glumac u predstavi, o saradnji sa Tarom Manić rekao je: „Stvarati predstavu u ovom trenutku, uzimajući u obzir okolnosti u kojima se trenutno nalazimo, kako u našoj zemlji, ali i globalno, učinili su ovaj proces izuzetno uzbudljivim. Čini mi se da je ovaj život kakav trenutno živimo, između „leda i benzina”, kako kažu likovi u komadu, stvorio prirodnu potrebu da rediteljka Tara Manić sa svojim saradnicima i glumcima ispriča ovu priču vrlo intimno, jer na kraju svi žele toplinu. U Gradskom pozorištu Čačak uvek smo se trudili da stvaramo uzbudljivo pozorište, tako da i ovog puta očekuje vas drugačija, iskrena i uzbudljiva predstava”.
Prva sledeća igranja predstave „Strah i nada” su 15. i 29. marta, od 20 časova.
Ulaznice za reprizna igranja predstave se kupuju u „Klubu GPČ” na adresi Kosovski venac 10, radnim danima od 9 do 15časova i na dan igranja, jedan sat pre početka predstave, u prostoru gde se igra predstava.
Više servisnih informacija pronađite na www.gradskopozoristecacak.rs
Vizuli, Marijana Janković: https://we.tl/t-eF1aAaijAT
Biografija rediteljke
TARA MANIĆ
Pozorišna rediteljka, docentkinja na Katedri za Pozorišnu režiju Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu i programska saradnica u Hartefaktu. Završila je osnovne studije na Fakultetu dramskih umetnosti kao studentkinja generacije i dobitnica nagrade dr Hugo Klajn, predstavom Fotografija 51 En Zigler, a zatim i Master studije predstavom Til Ojlenšpigel – o proseravanju u pozorištu Ujvideki szinhaz. Doktorirala je na istom fakultetu 2024. godine, režirajući dokumentarnu predstavu o percepciji pozorišta slepih i slabovidih ljudi. Na Fakultetu dramskih umetnosti počinje sa radom 2017. godine, prvo kao stručna saradnica, zatim asistentkinja, a danas docentkinja na predmetu Pozorišna režija – a za svoj rad na fakultetu, dobitnica je Srebrne medalje Univerziteta umetnosti. Usavršavala se na brojnim međunarodnim radionicama, a za svoje predstave, nagrađena je na festivalima u: Rusiji, Poljskoj, Litvaniji, Bosni i Hercegovini, Francuskoj, Bugarskoj i Srbiji. Dobitnica je Prve nagrade Neda Depolo za najbolje radiofonsko ostvarenje Radio Beograda. U Hartefaktu je 2024. godine režirala višestruko nagrađivanu predstavu: Kako sam naučila da vozim Pole Vogel, koja je do danas učestvovala na više regionalnih festivala i proglašena je jednim od događaja prethodne pozorišne sezone.