Predstavljanje monografije
U Umetničkoj galeriji ,,Nadežda Petrović“ održana je promocija monografije o Božidaru Prodanoviću, kao završni program izložbe ,,Božidar Prodanović: zagonetnost realnih prizora“. Izdanje su pripremili baštinici Prodanovićevog legata – Umetničke galerije „Nadežda Petrović“ Čačak i Muzeja rudničko-takovskog kraja iz Gornjeg Milanovca.
Na predstavljanju knjige govorili su recenzenti prof. emeritus Čedomir Vasić i prof. Zoran Todović, kao i autorski tim koji je bio angažovan na realizaciji ovako obimnog projekta, kustoskinja Galerije Mirjana Racković i autor teksta u monografiji, istoričar umetnosti Miodrag Danilović.
Mirjana Racković naglasila je da je svu dobijenu dokumentaciju za legat prikupio umetnikov sin Mileta Prodanović, čime je znatno olakšano muzeološko istraživanje. Racković je zatim navela osnovne podatke o publikaciji, autorskim tekstovima i analizama Prodanovićevog umetničkog opusa.
,,Knjiga je obima 340 strana, sadrži četiri teksta sa reprodukcijama slika iz porodične zbirke, mozaika izvedenih u javnim prostorima, reprodukcija dela iz obe legatske kolekcije, zatim muzeološki deo, kataloške popise i bibliografiju. Prva dva teksta pružaju jedan specifičan pogled na umetnika, iz ugla porodice i iz jednog šireg konteksta, dok su ostala dva teksta zapravo analize konkretnih legatskih kolekcija i u Gornjem Milanovcu i u Čačku. U uvodnom tekstu umetnikov sin, Mileta Prodanović analizira formu i kontekst nastanka pojedinih dela, društvene okolnosti u kojima je umetnik stvarao i opštu klimu na polju domaće i evropske umetnosti u vremenu najproduktivnije aktivnosti Bože Prodanovića. Drugi tekst je komparativna studija koja se odnosi na refleksije umetničkog opusa Božidara Prodanovića a autor tog teksta je Miodrag Danilović. „
Tekstove o legatskim kolekcijama kroz muzeološke popise i pripremile su kustoskinje obe ustanove – Mirjana Racković i Ana Ranković. U tekstu ,,Zagonetnost realnih prizora: slikarski opus Božidara Prodanovića“ iz vizure legatske zaostavštine u Umetničkoj galeriji „Nadežda Petrović“, Mirjana Racković navodi podatke o prijemu legatske kolekcije u ovu ustanovu kroz koju, s obzirom na njenu brojnost, analizira okolnosti Prodanovićevog stupanja na umetničku scenu, pronalaženje sopstvenog ikonografskog programa uz tzv. napuštanje verodostojnosti i vidljivu emotivnu crtu njegove umetnosti, čime je postigao autentičnost i zauzeo značajno mesto u srpskoj likovnoj umetnosti druge polovine prošlog veka.
Ana Ranković kroz tekst „Autoportret stvaralaštva na poklon : Legat Božidara Prodanovića u Muzeju rudničko-takovskog kraja u Gornjem Milanovcu“, pored uvodnog dela u kome daje opšte informacije o umetnikovom poklonu milanovačkom muzeju govori o „logičkom i spontanom“ odrazu Prodanovićevih boravaka u raznim podnebljima na njegovim slikama i dugim radovima – od Peći i metohijskih manastira, preko rodnih Pranjana i okolnih mesta, predela Crne Gore sve do Norveške što je otvaralo nove horizonte i fokus na samu senzaciju kao glavni element slike.
Miodrag Danilović u tekstu analizira odnos prema muzici i pokretu što se reflektovalo na značajan deo Božinog opusa. On je naveo da su ovom monografijom postavljeni temelji istraživanja umetnikovog rada i da ima dosta toga što zahteva naknadnu valorizaciju i obradu. Po njegovim rečima ,,Sam hod Božinog opusa kroz vreme je veoma interesantan jer se razvija u patrijarhalnoj sredini, gde je usmeno nasleđe imalo ključne podsticaje u njegovom stvaralaštvu. Boža je umetnik nekakve poetske egzaltiranosti i ekstaze koji se razvijao pod uticajem svojih profesora, a u pitanju su značajna imena međuratne epohe naše umetnosti kao što je Milunović, Tabaković ili Čelebonović.“
Recenzent monografije Čedomir Vasić objasnio je da se kompletna ličnost jednog umetnika najbolje sagledava kada se uzmu u obzir i njegov život i umetnički opus: ,,Knjiga na najbolji način prikazuje karakter, prirodu i stvaralaštvo Božidara Prodanovića jer je on bio blaga i po ponašanju i ophođenju prema drugima svetla osoba. Veza između čoveka i dela je sada u istraživanju malo potisnuta ali delo mora da se gleda kroz čoveka sa svim njegovim osobinama ili načinom posmatranja, delovanjem u životu a to ova publikacija nosi. Sama knjiga svojim sadržajem na pravi način prikazuje ono što Božino delo jeste. Značajna je i ta veza između različitih institucija, jer se pojedinačnim istraživanjima ne bi stekla čitava predstava o tome što određeni umetnik jeste.“
Zoran Todović je zaključio sviju recenziju rečima ,,Mislim da su sva četiri autora tesktova govoreći o istom a koristeći drugačiji način izražavanja i obraćajući pažnju na neke drugačije segmente dela umetnika, razjasnili kako je ta alhemijska retorta jednog metohijskog rada koji se ne slučano zove Peć, uticala i bila inicijalni momenat da se Božino delo razvije ne menjajući se prema modama, trendovima i društvenim događajima kroz periode koje je on prošao u svom životu. Boža je bio pesnik a njegove linije iskre unutrašnjeg zbivanja“, završio je Todović.