Glumac, komičar, voditelj, šoumen koji ume – moćno da ćuti, dobitnik brojnih nagrada među kojima su „Zoran Radmilović“, Zlatna arena, „Raša Plaović“, Sterijina nagrada, „Car Konstantin“, Milan Lane Gutović, preminuo je u 76. godini. Studije je završio u roku, a zato što je, kako je rekao, „aljkav“, diplomu je dobio na dan odlaska u penziju. Za sebe je govorio da je uvek više voleo da nasmeje ljude, nego da ih rastuži.
Gostujući u emisiji Tako stoje stvari na RTS-u 2017. godine, čuveni Lane je komentarisao, između ostalog, i jednog od najpopularnijih likova koje je tumačio – Srećka Šojića.
„Kada se sprema neki lik i kada se igra, onda se podrazumevaju različiti profili ljudi, i gleda se da to što igrate bude razumljivo i simpatično i onima koji su sa nekim kvocijentom inteligencije višim, i sa onim koji su obogaćeni tim blagoslovom Božjim da imaju niži taj kvocijent inteligencije. Ja kao akter, moram da se pomirim sa tim da ima ljudi koji jednostavno veruju da sam to ja. Iznenade se zašto se u javnosti pojavljujem bez brkova”.
„Ja ne spadam u šizofrene ljude koji pocepaju ličnost pa se pred vama predstavljaju kao Šojić, drugi put kao Vladimir u Pučini. Ja te elemente moje ličnosti uspevam da kanališem nekako na taj način koji se vama dopada. To je tajna mog uživanja u poslu kojim se bavim ovoliko dugo”, izjavio je Gutović.
Priznao je da se zaista zabavljao dok je radio na Tesnoj koži, i da je retko koji dan snimanja prošao bez puno, puno smeha.
Govoreći o kabareu osamdesetih godina, u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, Lane je rekao da mu je u tom smelom poduhvatu dosta pomogao Jovan Ćirilov, koji mu je „bio desna ruka”, i koji se u to vreme, kako je rekao, bavio „detronizacijom JDP-a”.
„Ja u to vreme nisam ni shvatao koliko je to smelo i važno za celu državu, za sve ono što se tek spremalo da nam se dogodi, ali taj broj ljudi koji je dolazio da sluša to što ću ja da pričam, tek su mi oni pokazali da sam ja u stvari govorio one stvari koje je neko morao da izgovori, slučajno sam to bio ja”, ispričao je Lane.
„Kada vlast postane krhka, kada postane labava, onda postane nešto što u fizičkom smislu podseća na sidu, sve je vređa, postaje osetljiva na sve. To je i prethodilo propasti komunizma. Počeli su da ukidaju predstave, to je bilo budi Bog s nama, kao da je udarac u temelj države to što će glumci da odigraju neku predstavu. Ali oni su to tako osećali i to je prethodilo padu. Svaki kralj koji je imao dvorsku budalu, on se naravno sa njom šalio – nekad grubo, nekad ovako, nekad onako, dešavalo se da ga povredi, tu dvorsku budalu, a mi sada imamo status istih, ali, ako bi ga ubio, zato što ga je on povredio, to je definitivno kao nepisani zakon, označavalo kraj njegove vladavine”, rekao je glumac komentarišući šalu na račun političara.
„Ja se šalim samo sa ljudima koje u mojoj svesti lociram kao pametne. Kao mudre ljude. Nijedan političar, ako se ja šalim na njegov račun, neće to shvatiti kao uvredu. Ako shvati kao uvredu, onda je to greška. Ja nikoga nisam uvredio slučajno, što znači da je glup”, dodao je Lane.
Studije je završio u roku, na studije je primljen „iz prve”, ali je Lane po diplomu otišao tek 2011. godine. To je objašnjavao time što je „bio aljkav”.
„Na sebe ne gledam kao na neko fizičko biće koje bi trebalo da vodi evidenciju o tome kada je negde bio… nego gledam kao na pojavu neku. Moguće, zato što sam iz tog režima nikao, onog socijalističkog, računam da će to neki drugi ljudi da učine umesto mene. Zato nisam otišao za tu diplomu, ali su mi je oni doneli, i to baš na dan kada sam otišao u penziju”, rekao je.
Objasnio je Gutović i zašto se opredelio da bude komičar.
„Nekako u mojoj ličnosti leži više jedan čovek koji uživa u tuđem smehu, nego da uživam u nekoj surovoj mudrosti koju pola ne razume, a ona polovina koju se pravi da razume, klima glavom. Mislim da mi je rasplakati čoveka… ne volim ni dete da rasplačem, a kamo li neke… A tragedija podrazumeva, ukoliko je dobro igraš, da rasplače gledaoce ili da ga duboko zamisli, da ga ne izvede iz sale kao srećnog gledaoca koji je gledao nešto prijatno i zanimljivo, nego kao čoveka koji je opterećen još jednom mišlju, koja je isto tako teška kao i njegov privatni život, iz koga je došao u pozorište da bi se oslobodio toga. Kada sam to sve uspeo u mojoj analizi u mojoj glavi da razlučim, video sam da bi bilo mnogo jednostavnije da ljude zasmejavam, jer smeh je, kako kažu, jedini dar koji je gospod Bog dao čoveku, da bi se razlikovao od drugih živih bića. Hijene se ne smeju to je nešto drugo, mada mi imamo komedije koje ne bi ni hijene zasmejale”.
Upitan da opiše sebe, Lane je rekao da bi se „čuvao da se ne pravi važan”.
„Čuvao bih se i da ne budem savremen, i uvek bih se osvrnuo na ono što je bilo pre, nego na moje projekcije budućnosti”, rekao je Milan Lane Gutović.
Lane Gutović je preminuo na Vojnomedicinskoj akademiji. Bio jedan od najdarovitijih i najsvestranijih glumaca na ovim prostorima, a mnogi likovi kojima je na televiziji, pozorištu i filmu udahnuo život stekli su kultni status.