Slaviša Stanković iz Čačka od 1965.godine radi kao časovničar. Usavršavao je ovaj zanat i ubraja se u svestrane majstore koje odlikuje strpljivost i ozbiljna preciznost u radu. Za časovničare se kaže i da se bave zanatom ,, hiljadu alata” jer svaki deo časovnika zahteva specijalizovanu opremu.
Časovničari su ranije popravljali isključivo mehaničke satove. U današnje vreme uglavnom menjaju oštećene , ili istrošene delove, a popravljaju i elektronske i električne časovnike. Naime, časovničar je svestran majstor koji popravlja i džepne , stone, zidne časovnike. Slaviša Stanković iako je u penziji još uvek radi.Učenika nema, a sa nostalgijom seća se vremena kada je on učio zanat, tada ih je bilo 11.
,, Od nas11 samo sam ja ostao u ovom poslu, mnogi su se prekvalifokovali. Ovaj posao nema radno vreme. Smiren sam i to mi dosta olakšava posao, jer časovničar treba da bude smiren. Mislim, da je važan i talenat. Volim kad popravim sat koji niko nije mogao pre mene, to je kao da sam uspeo da oživim čoveka”, kaže Stanković.
Boro Vasiljević poznaje Slavišu dugi niz godina. Vasiljević napominje da je Slaviša Stanković pre svega humanista i čestit čovek.
,, Bio sam prisutan kada popravi sat i ne neplati uslugu. Kod njega dolaze i iz drugih gradova. Nažalost, ovaj esnaf izumire , a nadam se da će imati ko da nasledi ove zanatlije”, napominje Vasiljević.
Mnoge časovničarske radnje su zatvorene. Ono što je primetno je i da je sve manje zanatlija poput Slaviše Stankovića, i zato se postavlja pitanje da li će za neku godinu imati ko da nasledi Slavišu i malobrojne predstavnike ovog starog zanata.