Autor izložbe je Katarina Stevlić, kustos Umetničke galerije „Nadežda Petrović“ uz koautorstvo Julke Marinković, muzejskog savetnika.
Bogić Risimović Risim pripadao je generaciji slikara koji su učestvovali u stvaranju nove umetničke scene, razvijajući se i sazrevajući uporedo sa pojedinim oblicima posleratnog modernizma srpskog i jugoslovenskog slikarstva. Međutim, pored slika Spomen-zbirku Bogića Risimovića Risima čini i preko 800 crteža, a najveći broj njih su ilustracije za knjige i, naročito, za časopise i novine (Književne novine, Politika, Ilustrovana Politika, Čačanski glas…), objedinjene širim okvirom „legende iz naših krajeva“. Ovi crteži tematski su ograničeni i u tehnici jednostavni, a Risim je koristio liniju kao jedino sredstvo izraza, bez ili sa vrlo malo boje, dok je u pesmi „Plava linija“ napisao suštinu shvatanja crteža. Mnogi od crteža koji su izloženi u okviru izložbe „BOGIĆ RISIMOVIĆ RISIM: PLAVA LINIJA“ po prvi put se, i pored toga što su pojedinačno bili reprodukovani, izlažu zajedno u okviru jedne izložbe. I dok su slike više puta izlagane i analizirane, skice i crteži koji se odnose na njegov scenografski rad predstavljeni na izložbi „Risim scenograf“ 2021. godine u Galeriji „Risim“, crteži za ilustracije su tek od nedavno predmet stručnih istraživanja, a ova izložba je potvrda tog „na duge staze“ planiranog puta.
Bogić Risimović Risim je rođen u Čačku 1926. godine. Akademiju likovnih umetnosti u Beogradu završio je 1949. godine u klasi profesora Mihaila Petrova i Đorđa Andrejevića Kuna. Izlagao je na preko dvadeset samostalnih i velikom broju grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Pored slikarstva uspešno se bavio filmskom scenografijom za filmove Puriše Đorđevića, ilustracijama u dnevnim novinama, listovima, časopisima i knjigama, pisao poeziju i tekstove o umetnosti. Predavao je na Katedri crtanja i slikanja na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu. Dobitnik je nekoliko nagrada za umetnost i kulturu, među kojima su Politikina „Nagrada Vladislav Ribnikar za veliko dostignuće u likovnoj umetnosti“ (1958), „Zlatna arena“ za scenografiju filma „Biciklisti“ Puriše Đorđevića na 17. festivalu jugoslovenskog igranog filma u Puli (1970), Nagrada grada Čačka (1972), Specijalna nagrada na Trećem internacionalnom prolećnom salonu u Lozani (1981), Oktobarska nagrada grada Beograda za likovnu umetnost (1984). Umro je 1986. godine u Beogradu. Nekoliko godina po Risimovoj smrti njegova porodica je Skupštini opštine Čačak, odnosno Umetničkoj galeriji „Nadežda Petrović“ poklonila 40 slika, preko 800 crteža, skica, ilustracija, literarnu zaostavštinu i arhivsku građu, sa namerom da to bude osnova za umetnikov legat.